среда, 5. јун 2013.

Oduvek sam zaljubljena u tebe





Namirisala je njegove reči u drugoj prostoriji. Telo joj je zdrahtalo. Znala je da je opet blizu i da je hladnoća njegovih laži sve bliža. Plašila se da mu se približi, jer je svaki put završavala njemu u naručju. Tako naježena stajala je u toj sobi nepomično, čvrsto držeći čašu martinija. Samo je osetila ledene ruke na svojoj koži, kako dodiruju njeno telo i vrte se kao dve proklete zmije. Dohvatila je svoju tobricu sa stolice i otrčala van tog stana, ne sačekavši ni lift, nego je optrčala 10 spratova date zgrade i već se našla na ulici zaustavljajući taxi.
Sedela je u taxiju oduševljena time što je učinila ali i dalje u potpunom šoku. Tek posle nekog vremena shvatila je da taksisti nije dala svoju adresu već adresu jedne osobe za koju nije znala da je bitna u njenom životu. Okrenula ga je i pitala da li je problem da svrati. Sa druge strane slušalice moglo se osetiti oduševljenje, vedrina osmeha i lepe atmosfere. Izletela je iz taksija i pela se do njegovog stana razmišljajući šta ona tu radi. Vrata stana su se otvorila kako je samo zakoračila na njegov sprat. Sa osmehom na licu i znakom pitanja iznad glave stajao je on, nikada lepši, nikada bolje nije mirisao i nikada je više nije privukao. Čvrsto ga je zagrlila iz nepoznatog razloga i isto tako samo pustila i ušetala u stan. Bio je zbunjen ali i previše ushićen da nije smeo da pita šta se dešava.
Podigla je bose noge na njegov krevet, mazila je mačku koja se vrzmala oko nje i pokušavala da da odgovor na nepostavljeno pitanje, sta će ona ovde. Kada je video da se na njenom licu menjaju raspoloženja u sekundi, znao je da  nešto nije u redu ali je čekao da ona progovori. Jer uvek je bila mistična i zatvorena za njega pa se stoga plašio da kopa dalje od onoga što je ona izlagala iako ga je to užasno privlačilo.
Doneo joj je piće i seo pored nje lagano joj prolazeći rukom preko leđa. Prijalo joj je, i meškoljila se kao i ono mače oko njenih nogu. Osetila je nešto nalik žmarcima u stomaku, ali ovo, ovo je bilo daleko agresivnije. U isto vreme htela je da plače i govori mu o zmijskim rukama koje su joj bile na telu, a opet htela je da se smeje da ga gleda u oči i da mu kaže šta se desilo u taxiju. Bila je razapeta sa osećanjima da nije znala odakle da krene. On je shvatio da se ona trudi da kaže nešto ali da joj govor tela govori savršeno jasno. Zato ju je podigao, odneo u krevet, pokrio, poljubio u čelo i pitao da li želi da je pored nje ili da će se odmarati sama. Zbunjena njegovom reakcijom povukla ga je za ruku i napravila mesta za njega.
Njegove ruke nisu bile hladne, kao ni vazduh oko njega. Odisao je sigurnošću, a ruke su mu bile tople. Iako su se osećale iskre oko njih dvoje niko nije hteo da naruši mir koji su imali i koji njoj treba. Tako okrenuti jedno ka drugome, zagrljeni , zaspali su posle nekog vremena.
Sunčevi zraci koji su sa prozora baš padali na krevet, probudili su je. Na sebi je i dalje imala večernju haljinu, postelja je i dalje bila topla, ali prazna. Okrenula se par puta i setila se gde je provela noć, a onda je na vrata ušao on sa kafom u ruci i osmehom na licu.
Uzela je šolju kafe i zahvalila se. Poljubio ju je u obraz za dobro jutro, seo pored nje i dalje nije pričao. Okrenula se ka njemu, zbunjeno je i gledala sebe radeći to, ali ustala je spustila je šolju kafe na sto, okrenula se ka njemu poljubila ga je i imala je tremu kao da to radi prvi put u životu i rekla mu je : „Mislim da sam oduvek zaljubljena u tebe, samo to nisam znala!“